Linorez - srednji prst svijetu kojim vlada Temu i AI

Wicked Shoes, linorez

U doba nezasitnog konzumerizma, neograničene dostupnosti i umjetne inteligencije bez etičkog načela u generiranju svih vrsta sadržaja, korištenje manualnih tehnika iz prošlog stoljeća, gotovo je subverzivan čin.

Odabirom tehnike linoreza kao sredstva izražaja, u isto vrijeme odabirem i ono polagano, stvarno, analogno i neponovljivo. Kako je danas popularno sve što je slow, iako svijet nikad nije bio luđi i brži, smjestit ću linorez u kategoriju slow arta. Pridjev spor nikako ne znači da u samom procesu ne postoje frustracije - naime, svaki rez u linoleumu neponovljiv je, nema Undo opcije, kako za namjerne, tako i za one neželjene i sasvim slučajne rezove, nastale omaškom usred umora ili trenutka dekoncentracije.

Izrada je spora i odvija se u nekoliko faza: sve započinje crtežom, koji se zrcalno prenosi na linoleum. On se zatim urezuje u ploču linoleuma posebnim nožićima - lako skliznu, vrlo su oštri i poprilično skupi.

Na izrezbarenu površinu linoleuma, grafičkim se valjcima nanosi tinta. Samo nanošenje tinte umjetnost je za sebe, koja se svladava neuspjelim pokušajima. Mnogim neuspjelim pokušajima :) Čak i tada, svaki je linorez zasebna priča sa drugačijim pristupom. Nakon toga, slijedi faza tiska - na pripremljenu površinu linoleuma postavlja se papir, na koji se pomoću grafičke preše ili ručno, otiskuje dizajn.

Ukratko - potrošila sam brdo materijala i živaca dok nisam dobila svoj prvi čisti otisak....ali njegova je ljepota bila očaravajuće zarazna! Jednom sam prilikom spomenula poznanici koja je upoznata s tehnikom da izrađujem linoreze. Cijeli ovaj dio sa gubljenjem živaca, jer je linorez izuzetno pipkav, sažela je u jednostavnu konstataciju : "A, linorez - trebaš raditi probne otiske!" Nakon toga mi je nekako život bio lakši - kad niti iz 7.pokušaja otisak ne ispada kako treba, sjetim se toga i kažem sama sebi - trebam samo raditi probne otiske! Puuuuno probnih otisaka!

Ne postoje dva identična otiska istog linoreza - svaki je jedinstven, sa svojom teksturom, nijansom i intenzitetom boje. Baš poput nas samih. Nema printera. Nema masovne produkcije. Nema bezličnog savršenstva.

U današnjem svijetu kojim vlada Temu i AI, linorez djeluje kao fiksni telefon sa spiralnom žicom, koju smo namatali oko prsta dok smo nazivali prijatelje. Kao sladoled od vanilije i jagode iz automata, po kojeg smo hrlili nakon posljednjeg školskog sata. Kao zamljopisna karta umjesto GPS-a. Kao radio na kojemu smo ručno tražili stanice vrteći gumb.

Kao nešto davno i zaboravljeno, ali toplo i dragocjeno. Kao uspomena na neka dobra, stara, jednostavnija vremena!