Što muze rade ljeti ili O inspiraciji
- Lana Cosic
- 9. srp
- 3 min čitanja
Tamo negdje zadnjim danima mjeseca lipnja pa sve do polovice srpnja, otvori se prazan vremenski okvir za slobodan tok misli i ideja, neopterećen rokovima, rasporedima, imperativima i strogim parametrima, kad se, barem u mom umu i u duši, otvara polje neistraženih i potencijalnih mogućnosti, neočekivanih i sretnih zaokreta, poput sretnih pogrešaka, ukratko - prostor za snove i sretne završetke. Njihova stvarna realizacija manje je bitna, bitno je samo da postoje i da u mojoj svijesti ostave trag čarolije koji me hrani još dugo nakon njegovog iščeznuća.
Vibracije, zvukovi i atmosfera ljeta snažno obilježe taj period kojeg volim, osjećaj naglog rasterećenja i prazan raspored, misli koje nesputano lutaju, slatka dokolica. Zvukovi i slike, izmišljeni i stvarni, miješaju se u prostoru između sna i jave. Upijam ih i brižljivo skupljam, poput dozrelih plodova – hoću li zagristi u njih ili se samo diviti njihovoj zreloj punoći – manje je bitno.
Dijelim ovdje sve ono što trenutno dira moja osjetila. Možda dodirne i nečija tuđa. Ako i ne, nema veze. Ljeto je lakopraštajuće godišnje doba.
Krećem od zvuka, koji je glavni parametar mog životnog poziva. U svoje slobodno vrijeme, najčešće biram ljekovitu tišinu, a u ovom posebnom periodu odabirem skladna i prozračna suzvučja koja ne opterećuju um i misli. Indie, alternative i vintage americana, žanrovske su odrednice koje svojom dalekom melankolijom savršeno odogovaraju mom trenutnom raspoloženju. Spotify (kojeg inače ne volim), jednom je svojom playlistom pogodio sve ono što od zvuka trenutno tražim. Evo je ovdje:
Kako ne bi sve ostalo u nezdravoj sferi virtualnog, prisustvovala sam koncertu talijanskog flautista (i kolege ;) Andree Olive, koji od prvog tona koji je proizveo pa sve do posljednjeg, nije napustio moju pažnju, što je kod nas, razmaženih muzičara, vrlo rijetko. Upravo stoga na spomenuti koncert skoro nisam otišla i da nije bilo nagovora moje kolegice, propustila bih dragocjen muzički doživljaj! Užas, kad malo bolje pogledaš.
Ljetna ikonografija stilska je kategorija za sebe. Sights & sounds Caprija, amalfijske rivijere 50-ih i glamur filmskih zvijezda i umjetnika koji su tada na njenim obalama dopuštali i prepuštali da sve njihove brige, probleme i čežnje zaliječi talijanska dolce vita, upila sam, saživjela se i osjetila ovdje:
La Piscine („Swimming pool”), francuski film iz 1969., u kojemu su glavne uloge povjerene Alainu Delonu, Romy Schneider i Jane Birkin, svojom estetikom i atmosferom uvijek obilježi početak mog ljeta.
Izvor moje stalne likovne inspiracije, nekoliko je Instagram profila koje religiozno pratim:
Tabby Booth je britanska umjetnica iz Cornwalla prepoznatljiva je po crnim siluetama životinja i bajkovitih i mitoloških bića i prizora iz škotskog folklora, nastalim korištenjem sgraffito tehnike na drvenim okvirima. Njezin rad spaja rustikalnu poetiku, mistiku i diy. Također je i voditeljica lokalne galerije Sailor's Jail, koja je, baš kako joj i ime kaže, nekad bila zatvor mornara. U njoj promovira svoje i radove lokalnih umjetnika.
Luiza Holub je poljska umjetnica i printmakerica sa sjedištem u Sheffieldu, čiji su spontani linorezi puni topline i boja. Svakodnevne motive poput voća, vaza i biljaka pretvara u stilizirane kompozicije, gdje male nesavršenosti (tzv. happy accidents) daju svakom otisku jedinstven karakter (zato ju i volim ;)
Eska Marsh je britanska umjetnica iz Bristola poznata po svojim monokromatskim bakrorezima koji podsjećaju na artefakte svakodnevice. Njezini motivi – od voća i kućanskih objekata do životinjskih likova – nadahnuti su američkom folk umjetnošću i prikazani monumentalno kroz direktnu, daktilnu liniju i intenzitet boje.
Na mom noćnom ormariću trenutno se, uz skandi noir krimiće kao nezaobilazno ljetno štivo, nalazi i ova knjiga, odraz mojih trenutnih kreativnih preokupacija:
Jedna od ikona moje stalne inspiracije je i Christine McConell, čiji svaki video-uradak na YouTubeu nestrpljivo očekujem, s kokicama u pripremi. Christine je američka umjetnica, stilistica, fotografkinja i kreativka poznata po svom osebujnom retro-gotičkom stilu koji kombinira vintage estetiku 1950-ih s mračnim, često nadrealnim i jezovitim motivima. Svoju popularnost duguje iznimnoj vještini u mnogo područja – od kuhanja i pečenja do šivanja, slikanja, restauracije antikviteta, uređenja interijera i stvaranja bizarnih, ali prekrasnih predmeta. Rezultat je neobičan, elegantan i pomalo sablastan svijet, ali s osmijehom domaćice iz reklame za puding iz 1956.
Što još reći o životu ljeti? Između spontanih i neplaniranih kreativnih proplamsaja, pazim da je u mojim čašama dovoljan broj kockica leda, da uvijek imam mlijeka za prvu jutarnju kavu, da nijansa laka za nokte odgovara mom trenutnom raspoloženju i da mačak ima dovoljan broj konzervi s hranom.
Ništa više niti manje od toga.
Komentari